Republika Hrvatska prirodno je bogata površinskim vodama. Uz Jadransko more, Republika Hrvatska posjeduje i značajan broj kopnenih voda uz koje živi veliki dio ukupne populacije. Navedene vodene površine intenzivno se koriste u gospodarske, turističke i rekreativne svrhe.

Kako bi se smanjio broj nesreća povezanih s vodom, a pogotovo broj utapanja, potrebno je uspostaviti nacionalni sustav prevencije utapanja i sprečavanja nezgoda povezanih s vodom.

Početkom 1996. Hrvatski Crveni križ postao je punopravni član Međunarodne federacije za spašavanje života na vodi (International Life Saving Federation – ILS). Nakon primitka u članstvo, Hrvatski Crveni križ započeo je s ustrojem Službe spašavanja života na vodi u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski Crveni križ na temelju javne ovlasti (Zakon o Hrvatskom Crvenom križu, NN 71/2010) vodi Službu spašavanja života na vodi na temelju međunarodno priznatih standarda, provodi tečajeve za osposobljavanje spasilaca, instruktora i voditelja spasilačkih postaja, vodi evidenciju o osposobljenosti spasilaca, instruktora i voditelja spasilačkih postaja te provodi obnovu znanja i praktičnih vještina spasilaca. Donosi pravila i standarde spasilačkih postaja i provodi procjenu rizika na kupalištima.

Glavni odbor Hrvatskog Crvenog križa na sjednici održanoj 7. srpnja 2011. donio je Pravilnik Službe spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja Hrvatskog Crvenog križa. Pravilnik sadrži „Pravila i standarde rada spasilačkih postaja“ i „Pravila procjene rizika na kupalištu“.

Služba spašavanja života na vodi provodi sljedeće zadaće:

  • osposobljava spasioce, instruktore i voditelje spasilačkih postaja
  • provodi obnovu znanja i praktičnih vještina spasilaca
  • vodi bazu podataka osposobljenih spasilaca, instruktora i voditelja spasilačkih postaja
  • provodi postupak procjene rizika na kupalištima
  • provodi aktivnosti vezane za povećanje razine sigurnosti  turista
  • provodi aktivnosti vezane uz zaštitu podmorja i priobalja
  • djeluje u izvanrednim situacijama

Dugogodišnji rada Hrvatskog Crvenog križa rezultirao je s 380 spašenih ljudskih života, izgradnjom mreže spasilačkih postaja od Umaga do Dubrovnika, uključujući i kontinentalni dio Hrvatske, podizanjem imidža Hrvatske kao sigurnog odredišta za odmor te svrstavanje Hrvatske u zemlje kod kojih sigurnost gostiju predstavlja ključni faktor turističke ponude.